Banka, kao zastupnik osiguravajuće kuće, nudi proizvod osiguranja koji predstavlja sigurnost za klijenta. Time što je zaključio polisu osiguranja života, klijent banke postaje deo jedne velike celine koja se zove industrija osiguranja, ulazi u svet životnog osiguranja, koji je znatno složeniji za razumevanje od nekih drugih vrsta osiguranja. Pojavljuju se novi pojmovi koje je potrebno razjasniti kao i dokumentacija koju je potrebno potpisati.

Na početku se samo nameće pitanje šta ja to plaćam i šta dobijam, koja su moja prava i obaveze. Onaj ko je ugovorio polisu osiguranja (ugovarač) ima obavezu plaćanja premije osiguranja. Premija osiguranja je cena koju ugovarač plaća da bi društvo za osiguranje preuzelo rizik na sebe. A taj rizik je u slučaju životnog osiguranja najčešće rizik smrti osiguranika. On može zavisiti od različitih faktora kao što su na primer: starost, pol osiguranika, visina kredita, trajanja otplate kredita, kamata na kredit i sl.

Zaista, u igri je značajan niz faktora koji učestvuje u formiranju cene osiguranja ali to nisu konačni faktori. Važan segment predstavljaju isključenja iz osiguranja u okviru uslova osiguranja kao sastavnog dela ugovorne dokumentacije. Isključenja iz osiguranja su deo rizika koji osiguravač ne želi da pokrije, a može predstavljati važan faktor koji utiče na cenu osiguranja. Zato je sa posebnom pažnjom prilikom zaključenja ugovora o osiguranju potrebno pročitati koja su isključenja iz osiguranja i prodiskutovati o tome sa zastupnikom u osiguranju i po potrebi zatražiti dodatna pojašnjenja.

Uz pomoć isključenja društvo za osiguranje kalibrira svoj afinitet prema riziku. Što su isključenja šira, sveobuhvatnija, to društvo za osiguranje prihvata manje rizika. Limitirajući izloženost riziku društvo za osiguranje čuva svoju stabilnost. Razlozi za uvođenje isključenja su različite prirode:

• Nizak afinitet društva za osiguranje da prihvati određeni rizik. Popularno se naziva smanjenim apetitom prema riziku te npr. društvo za osiguranje može da izbegava da osigura život osiguranika koji se bavi opasnim sportom, ne želi da razmotri uvećanje cene osiguranja za veći rizik koji bi preuzeo jer nema dovoljno podataka da izračuna uvećanje cene osiguranja. Na kraju balade, svaki rizik ima svoju cenu samo se postavlja pitanje da li ima dovoljno statističkih podataka da se to i izračuna.  
• Izbegavanje katastrofalnih događaja kao što su nuklearne katastrofe i ratovi. Ovo predstavlja jedno od najčešćih isključenja što je potpuno prirodno jer ovaj rizik istovremeno pogađa jako veliki broj ljudi.
• Nepostojanje neizvesnosti događaja. Tada osiguranje i nema smisla. Potrebno je isključiti događaje koji dovode do namerne pojave rizika. Osiguranje po definiciji počiva na slučajnom nepovoljnom događaju koji se može desiti. Time je u životnom osiguranju samoubistvo jedno od čestih isključenja, ali mnoga društva za osiguranje prihvataju ovaj rizik nakon druge ili treće godine od početka trajanja ugovora o osiguranju.
• Zaštitni mehanizam reosiguravača. Reosiguranje, koje narodski rečeno predstavlja osiguranje osiguranja, omogućava dalji transfer rizika. Dobra raspodela rizika može biti ključna u momentima kada nastane značajano nepovoljan događaj. Reosiguravač ima bogato iskustvo u prihvatu rizika, a još bogatije u učešću u realizovanim rizicima. On takođe ima sopstveni afinitet prema riziku te može ukazati društvu za osiguranje o vrstama rizika koje nije spremno da prihvati.

U industriji osiguranja u svetu postoji stalan pritisak konkurencije, potreba za bržim i jednostavnijim načinom ugovaranja kao i za nižim cenama osiguranja. Brži način ugovaranja se može obezbediti olakšanim prijemom u osiguranje što utiče na povećanje broja isključenja. Od osiguranika se ne zahteva da popunjava dodatnu dokumentaciju, upitnike ili da odlazi na lekarski pregled.

Sa druge strane, široki spektar isključenja može zadati glavobolju osobama koje se bave rešavanjem odštetnih zahteva. Takođe, postojanje isključenja daje veću mogućnost društvu za osiguranje da odbije ovakav zahtev što može podstaći veći broj prigovora ukoliko ugovarači i korisnici osiguranja ne razumeju isključenja i šta je obuhvaćeno osiguravajućim pokrićem. Isklučenja iz osiguranja nisu neutralna u odnosu na cenu osiguranja. Usko definisana, ili skoro nepostojeća standardna isključenja povećavaju cenu osiguranja čime ona postaja nekonkurentna. Osiguranik može inicirati da u ugovornom odnosu određeno isključenje ne primenjuje, o čemu pregovara sa Osiguravačem i ukoliko je njemu to prihvatljivo obračunava se uvećana premija osiguranja na osnovu kalkulacije uvećanog rizika.Isključenja je oduvek bilo tokom istorije osiguranja i sigurno je da će tako i ostati. Jedan interesantan događaj 2019. godine pokrenuo je dosta diskusije u svetu osiguranja. IRDAI (Insurance Regulatory and Development Authority) je Indijsko regulatorno telo iz oblasti osiguranja koje je objavilo smernice koje se odnose na standardizaciju isključenja rizika iz ugovora o zdravstvenom osiguranju. Ovim postupkom regulator želi da promoviše jednakost prava i da osiguranika stavi u fokus. Na listu od 12 isključenja koje IRDAI smatra zabranjenim nalazi se lečenje mentalnih bolesti, stresa ili psiholoških i neurodegenerativnih poremećaja. Od društava za osiguranje očekuje se da određena isključenja imaju predefinisan opis i IRDAI posebnu pažnju pridaje karenci osiguranja – periodu početka ugovora o osiguranju kada pokriće ne važi.

Jedan svima poznat događaj pokrenuo je svojevremeno lavinu revidiranja isključenja kada je u pitanju rizik od terorističkog napada, a dogodio se 11. septembra. Covid-19 je doneo novine u poslovanju društava za osiguranje i u narednom periodu biće interesantno ispratiti ponašanje društava za osiguranje kada je u pitanju isključenje od rizika pandemije.

I na kraju, pored samog osiguravajućeg pokrića koje se ugovara možemo zaključiti da su isključenja koja se primenjuju na polisu osiguranja jednako bitna. Kakvo će postupanje biti kada se ostvari osigurani slučaj zavisi od isključenja. Upravo zbog toga ona su uvek jasno istaknuta na ugovornoj dokumentaciji kako bi svako ko ugovara polisu osiguranja mogao da se upozna sa njima i da ih razume.

Autor: Nevena Ćirić, Šef jedinice za aktuarstvo i razvoj i ovlašćeni aktuar, OTP Osiguranje